sanjao sam jednog anđela sa smeđim očima i kosom,
i u san mi je dolazila s jutarnjom rosom,
padale su suze sa mog lica,
kad sam sazno da je nevjernica,
da me voli ali to joj dosta nije,
još je mlada i otiđe od mene,
da upozna svijet daleki,
da uspije nešto bolje,
i to me srcu steže,
šta joj nisam bio dosta,
ali ljubav njezina bio sam,
bio i osta,
kad me sretne na cesti,
ruke joj zadrhte i usne krenu k meni,
znajući da moja neće biti,
neću je ni taj tren ljubiti,
polagano je pozdravim i krenem dalje,
uzdignuta čela,
ali duše slabe jedva stojim na tlu,
u mislima mi se mješa san i stvarnost,
i pitam se tad,
dali je moglo biti drukčije,
dali smo mogli biti srećan par ...
